Tuna nije ime ribe

Milana Vuković Runjić: ”Revolver”
(naklada Vuković & Runjić, 12/2001)

Tuna nije ime ribe, Tuna je prezime mafijaške obitelji iz Splita.
Tihi i snažni kao prave tune, oni su kraljevi maloga mista, cosa nostra dalmatinskog krša. Podrijetlo im je fantastično, a priča vezana uz praroditelje Tune u stilu je velikog i nezamjenjivog Marqueza - prvi su Tune iz tihog zaseoka Tuna, u kojem se starci okupljaju ispod stoljetnog stabla da vijećaju i donose odluke, mesari gataju iz riblje utrobe, djevojke skrivaju djevičanstvo iza debelih i pogledu neprobojnih kamenih zidova, a muškarci ritualno šute. I svi, uglavnom, djeluju kao da su im nedavno bliži rođaci bile ribe, pa se nekim usputnim križanjem dogodio neobičan spoj.

Iz takvog je veselog eksperimenta prirode nastalo niz fantastičnih osobnosti, a sve su obilježene nekom strasti i neurozom, a ponekad i sudbinom, koja posebno u Sredozemlju voli ljudima vatreno zasjesti za vrat. Posebno je zanimljiva gospođa Tuna koja u dubokim sjenama sobnog ogledala (koje je ženin najbolji prijatelj) traži davno minule vizije ljubavi, a one upravo zato povremeno postaju stvarne. Njoj je jednako teško voditi ljubav sa prošlošću kao što je Marquezovoj junakinji teško odoljeti čokoladi koja postaje njezina smrtna strast.

Tune su tek početak priče. U njihovu će mrežu, sasvim nedužno, i bez namjere da ostane, upasti siroti zagrebački novinar, “samo godinu stariji od Krista”. Razapet između želje da napiše dobru priču i poslovične monotonije vlastitog života (život sa majkom koja gubi pamćenje, kratke ljubavne veze koje uvijek završavaju neuspješno), upada u vrtlog nevolja kada slučajno, zbog strasne želje da upozna vlasnicu jedne ružičaste ženske torbice, upoznaje Helenu Tunu.

Sve što se dalje odigralo sa sirotim novinarom sliči na priču o nemoćnom Filipu Latinoviću i Bobočki nimfomanki – umjesto neutaživom posesivnošću, Helena usisava ovog novog Latinovića ( tako se lik stvarno zove!) elementarnom ženskom potrebom da bude udana žena. Prava tradicionalna Dalmatinka u ruhu vatrene zagrebačke studentice, opskrbljena svim važnim epitetima zgodne ženske.
Koja prevara. I koja tragedija za sirotog Filipa koji nije mislio ići tako daleko. Novinar postaje mafijaški zet! Shvatila sam ovu Runjićkinu igru riječima kao daleke odjeke realizirane metafore. Možda su novine kod nas zaista u nekakvoj vezi sa….hm…možda…? Ma da, još najbolje da je ovako zabavan tekst još i misaon, i političan, i filozofski, i zagonetan...

I, što se dogodilo sa Filipom?
Neću vam reći.

Ivana Bašić

Želite li komentirati recenziju? Pošaljite e-mail na fusnota@fusnota.hr