Lazarillo de Tormes, nepoznati autor, 16.st. (Meandar)

  Ako tražite uzbuđenja i malo zdrave životne logike, počnite sa avanturama Lazarilla de Tormesa. Izdanje koje nam se nudi praktično je i upravo odgovara sadržaju priče- možete je u svakom trenutku imati sa sobom a da i ne osjetite njezinu težinu - lagana, mala, praktična, vesela i mudra.
“Prije svega neka vaše gospodstvo zna da me zovu Lazarillo de Tormes, a sin sam Tome Gonzalesa i Antonije Perez, koji su oboje rodom iz Tejaresa, sela kraj Salamanke. Rodio sam se na rijeci Tormesu, stoga sam uzeo taj nadimak…”
Ovako započinje svoju životnu priču, prepunu avantura, glavni junak slavnog pikarskog romana koji je svojom popularnošću u 16. stoljeću zacrtao tradiciju pisanja sličnih priča. Pikarskim je romanima uvijek zajedničko obilje zanimljivih situacija kroz koje se za života probija glavni junak, avanturist iz nižeg staleža, koji iz pozicije usamljenog pojedinca, bez potpore obitelji i bez društvenih veza, pokušava steći povoljan društveni položaj. Ovaj je roman preteča “Životopisa lupeža” Francisca de Queveda, a dobar primjer u hrvatskoj književnosti je Brešanov roman “Ispovjedi nekarakternog čovjeka”, u kojem pisac provodi pikara kroz 19. i 20. stoljeće, kroz razne političke sisteme, u kojima se ovaj snalazi, pokušavajući, unatoč promjenama, zadržati poziciju neovisnog čovjeka.

Pikaro je lutalica, obješenjak, avanturist, snalažljiv i inteligentan čovjek. Svoj životni put počinje kao potpuni anonimus, a vremenom stječe poznanstva i teži boljem životu. Nikada ne dospijeva do vrlo visokih društvenih funkcija, ali je uvijek blizu važnih i uglednih ljudi koji su predstavnici viših društvenih staleža. Lazarillo dobiva ime prema biblijskom Lazaru. U španjolskoj tako zovu nevoljnika. Dok ne stekne zadovoljavajući životni položaj u službi je raznih gospodara koji su prema njemu okrutni, nemaju razumijevanja, ne hrane ga, neki ga i tuku, a jedan je toliko siromašan da ni sam nema za jelo. Služeći ih, uči vještine snalaženja u svijetu, upoznaje raznolikost svijeta, razotkriva sva njegova lica i naličja. Sve mu to pomaže da vidi svijet onakvim kakav on zaista jeste, a to objašnjava njegovu popularnost. U vrijeme Karla V, kada se pojavljuje ovaj mali roman, viši društveni staleži čitaju viteške romane u kojima se svijet prikazuje u svojim krajnjim oprekama, ili dobar ili zao, a pobjeda je uvijek na strani dobra. Daleko od takve metafizike, pikaro otkriva pravo lice svijeta i zato postaje miljenik publike, posebno nižih društvenih staleža. Roman je složen tako da se lako može prepričavati, jer je okosnica fabularna, a filozofija života otkriva se kroz anegdote koje su ilustracija nekih tipičnih karaktera i tipičnih situacija onog vremena, pa se i one lako pamte, a mogu se koristiti u raznim prigodama. U romanu se pojavljuju tipični likovi kao što su okrutni i mudri prosjak, škrti svećenik, siromašni plemić i lukavi prodavač oprosta grijeha. U njihovoj službi Lazarillo pati, gladuje, stradava. Lazarillo proklinje svoju zlu sudbinu, ali se ipak vrlo dobro snalazi u životu i na kraju ipak uspijeva steći državnu službu. Priča završava njegovom ženidbom, u trenutku kada, kao iskusan čovjek, zasniva obitelj i prestaje lutati svijetom. U predgovoru napominje da je knjiga pisana sa namjerom “da bi oni koji su baštinili plemenite položaje razmislili koliko malo zasluga imaju u tome, jer je sudbina prema njima bila pristrana, a koliko su više učinili oni koji su, budući da im je bila u suprotnosti, uprli vlastitom snagom i spretno veslajući uplovili u dobru luku.”

Što nama, čitateljima 21. stoljeća, nudi pikarski roman? Koliko je njegov pogled na svijet nama blizak i shvatljiv? Njegova sudbina je sudbina svakog čovjeka koji se bori za život i koji želi uspjeti u životu. Od njega nitko ne može tražiti račun, niti ga je on dužan polagati. Mizantrop je kada proklinje svijet i sudbinu, nježan je i suosjećajan kada treba pomoći i razumjeti nesretne i osamljene. To je tricker, lukavi igrač koji mijenja lica i prilagođava se okolini da bi zadržao svoje unutrašnje obličje.
Ako ste pročitali zgode Lazarilla de Tormesa, bacite se na “Životopis lupeža”, koji još zrelije, i s puno više ironije i humora prikazuje stvarnost. Kada završite s lupežima, tražite u hrvatskoj i svjetskoj književnosti likove koji na njih podsjećaju. Uvijek će vas iznenaditi, pogotovo onda kada pomislite da ste zaokružili njihove biografije. S pikarom je kao sa jokerom u kartama - nikada ne znate kakve će vrijednosti poprimiti. Ako vas igra ponese, uživajte. Ako vam se ne svidi, uvijek možete zatvoriti knjigu i strpati je u džep ili u torbicu.

Ivana Bašić

Želite li komentirati članak? Pošaljite e-mail na fusnota@fusnota.hr